Zapuštanje poljoprivrednih površina i svega što se s time može povezati odavno nije novost u Hrvatskoj, ali ni na području krša. Naprotiv. Tamo je situacija alarmantna. Ne samo u smislu očuvanja kulturne baštine nego i prilike za ostvarivanjem dodane vrijednosti od netaknutih resursa koje se ljudima nalaze doslovno ispred nosa.

Morbi vitae purus dictum, ultrices tellus in, gravida lectus.

AUTOR

Jelena Morpurgo

KATEGORIJA

Članak

OBJAVLJENO

17. ožujka 2020.

PRATITE NAS

@projektkrs

Veliki se dio poljoprivrednih površina prestankom obrađivanja polako pretvara u makiju, a na nekim prostorima već se nalaze šume. To označava znatan gubitak poljoprivrednih površina i bioraznolikosti – životinjskog i biljnog svijeta koji je tu nekada bio prisutan. U sklopu poljoprivrednih površina koje se uglavnom odnose na pašnjake u prošlosti su postojale lokve. One su nekada bile jedini izvori za napajanje blaga i navodnjavanje tih površina.

Tijekom godina pretvorene su u staništa mnogih vodozemaca, kukaca i močvarnoga bilja. Promjenom klime i načina života lokvama prijeti uništavanje. Zajedno s njima izumrijet će dio vegetacije i života u vodi. Ali ne samo u vodi već i oko nje. Presušivanjem i zapuštanjem lokvi nestat će svaka mogućnost uzgoja stoke na pašnjacima. Nažalost, nekim lokvama više ta opasnost ne prijeti jer su u tolikoj mjeri devastirane da su gotovo u potpunosti uništene.

Izvor: Gornji Humac, Brač

Kako i zašto je do toga došlo?

Promjenom načina života u selima krškog područja u posljednjih je pedesetak godina postepeno smanjivan broj stoke. Ljudi su smatrali da od drugih djelatnosti mogu lagodnije i lakše živjeti nego od bavljenja poljoprivredom pa su se sve manje bavili uzgojem domaćih životinja. Smanjenjem broja stoke postepeno su se zapuštale i lokve u kojima se nalazilo sve manje vode.

Glavni je uzrok nestanka lokvi taloženje velike količine organskih i anorganskih tvari. Lokve se nisu čistile, nije bilo stoke koja bi zbijala nataložene tvari, jela korov koji raste oko lokvi  i sl. Također, postupno se smanjivao i broj ljudi u ruralnim područjima, koji su prije obnavljali te lokve. Nestankom lokvi na brojnim je područjima u potpunosti nestalo stoke koja je tu obitavala jer se nije imala gdje napojiti.

Može se slobodno reći da se ovaj oblik poljoprivrede na krškim pašnjacima našao u začaranom krugu koji će biti teško razbiti ukoliko se ne poduzmu ozbiljni organizacijski i investicijski potezi. Za sada su inicijative pojedinaca i manjih zajednica još uvijek rijetkost, ali svakako nisu zanemarive (na slici je prikazana obnova lokvi u Gornjem Humcu na Braču).

Obnavljanje lokvi u Gornjem Humcu

Izvor: Gornji Humac, Brač

Istrijani su već napravili prvi korak u zaštiti svojih lokvi i pašnjaka

U svrhu revitalizacije unutrašnjeg krškog područja Istre započeo je projekt zaštite lokvi koje su izgubile vodu čime su nestali uvjeti za držanje stoke na pašnjacima što je na 1. međunarodnoj konferenciji o kršu potvrdio i dr. sc. Ezio Pinzan – pročelnik upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu Istarske županije.

Usporedno s time u Istri se razvija projekt revitalizacije kozarstva i to na temelju iskustva u stabilizaciji uzgoja istarskog goveda boškarina. Pinzan je istaknuo da jedino garantirana ekonomska stabilnost, koja se postiže putem otkupa može privući ljude da ostaju na svojoj zemlji i bave se ovim granama poljoprivrede. Napomenuo je i da bez sustava navodnjavanja na ovom području nije moguće zamisliti stabilnu poljoprivrednu proizvodnju, što se može financirati iz sredstava programa ruralnog razvoja.

Što reći više od toga? Možda je ovo pokretač jednog pozitivnog trenda koji će se multiplicirati i na druge županije Republike Hrvatske.